Zašto je bitno opažanje cjelovitosti objekta?

Cjelovitost objekta/doživljaja – „ljepak psihe“ je sposobnost da vidimo i pozitivne i negativne aspekte sebe i drugoga, da imamo integrisani doživljaj, da ne „odlijepimo“ videći samo crno ili samo bijelo u nekome ili nečemu.

Cjelovitost objekta je, dakle, sposobnost doživljavanja i prihvatanja druge osobe (ili nekog željenog cilja, posla) kao cjeline. Sposobnost da budemo svjesni i dobre i loše strane onoga što volimo i želimo, sposobnost da to prihvatimo. Nijedna osoba ne može zadovoljiti sve naše potrebe, i ne može ih zadovoljavati uvijek. To ne može ni neki naš željeni cilj. Sve u sebi nosi i dobre i loše strane, i zadovoljava i frustrira.

To je, ujedno, i sposobnost da sebe doživimo i prihvatimo kao cjelovito biće, s vrlinama i manama.

Kad nismo u stanju da imamo cjeloviti doživljaj druge osobe, naše opažanje te osobe je nerealno, crno-bijelo. Ili je idealizujemo, ili je ocrnjujemo. U stanjima jače emotivne napetosti, dešava se da „pocijepamo” doživljaj druge osobe i da vidimo samo jednu njenu stranu. U takvim stanjima mi smo „odlijepili“. Ili smo odlijepili od zaljubljenosti, i vidimo osobu u koju smo zaljubljeni kao idealnu, ili odlijepimo u bijesu ili mržnji, videći u drugoj osobi „crnog đavola“, čisto zlo. Kad se opet „zalijepimo“, postanemo svjesni i druge strane osobe, i naše emocije prema njoj se uravnoteže.

Kod nekih ljudi je „ljepak psihe” jači, pa ne odlijepljuju lako, dok drugi mnogo lakše upadaju u takva stanja. Svima nam se to, ponekada, dešava. I roditelj koji voli svoje dijete, u nekom momentu, pukne i „dođe mu da ga zgromi“. U tom trenutku, kao da sva ona pozitivna osjećanja negdje nestanu, kao da se otcijepe. Kad se ponovo zalijepimo, bude nam žao, osjećamo krivicu i potrebu da „nadoknadimo štetu“, da popravimo stvari.

Kad odlijepimo od zaljubljenosti, i ne vidimo ono što svi drugi oko nas vide i pokušavaju da nas suoče s tim, mi smo „ludi od ljubavi“. Međutim, kada ta slika pukne, pojavljuju se, u punom intenzitetu negativne emocije i razočarenje. Tada kao da nestane sve ono pozitivno zbog čega smo bili zaljubljeni. Sposobnost da imamo cjelovit doživljaj i da ga održavamo štiti nas od raznih vrsta „odlijepljivanja“ (od mehanizma „cepanja“-„splitinga“).

Slično je i s doživljajem sebe. U nekim fazama možemo biti euforični i osjećati se kao da smo savršeni, a u drugim momentima biti u teškom „bedaku“ i imati jako loše mišljenje o sebi. Nedostatak cjelovitog doživljaja sebe dovodi nas do  oscilacija u samopoštovanju i samopouzdanju.

Cjelovitost objekta je ono što osobu čini realističnom, sposobnom da vidi druge, sebe i svijet onakvima kakvi jesu, ne iskrivljavajući svoju percepciju i doživljaj kako bi odgovarali onome što osoba zamišlja ili želi da bude.Osobe sa snažno izgrađenom cjelovitošću objekta su u stanju da ostanu u komadu, zalijepljene, integrisane i pod veoma visokim pritiskom.

Cjelovitost doživljaja sebe i druge osobe tijesno su povezani. Ako odbacujemo neke aspekte sebe, ako smo ih nesvjesni, često ćemo ih projektovati u druge, i drugi će nas jako nervirati zbog tih osobina.

Jung je taj otcijepljeni, nesvjesni dio ličnosti nazivao „sijenka“. Ako hoćete da upoznate svoju sijenku, prisjetite se osobe koja vaš najviše nervira. Šta je to u njoj što vas tako nervira? Kako vam izgleda pomisao da to imate i vi u sebi?

download

Vježba: porazgovarajte sa svojom sijenkom. Zamislite osobu koja ima te osobine koje ne podnosite. Pokušajte da se stavite u njenu „kožu“, da se identifikujete s njom. Recite joj šta vas nervira kod nje. Potom budite ona i dajte argumente koji opravdavaju njene osobine i ponašanja. Pokušajte da ne sudite, da je razumijete…Da li su vam njeni razlozi baš tako strani?

 

 

Problemi koji nastaju usled nedovoljno razvijene sposobnosti cjelovitosti objekta:

  • velike oscilacije raspoloženja i osećanja, impulsivnost, loša kontrola emocija
  • stanja između euforije i očaja, ljubavi (idealizacije) i mržnje (satanizacije)
  • osjećanja prema drugima su u funkciji toga da li je drugi ispunio očekivanja, zadovoljio potrebe
  • javlja se “crno-belo” viđenje svijeta,  “rascjep emocija” i haotične smjene emocija
  • nedostatak empatije za druge – sposobnost samo “parcijalnog empatisanja”, empatisanja sa “istima kao ja”- samo ako se poklapaju međusobna emotivna stanja
  • velike oscilacije u doživljaju sebe, sklonost ka omalovažavanju sebe ili drugih
  • iritabilnost, impulsivnost, bijes
  • nesposobnost da se oprosti i/ili sklonost ka pseudoopraštanju.
Advertisements

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s