Ljubomora, gorki začin ljubavi

Osnovna karakteristika situacionog sklopa u kome se ljubomora javlja sastoji se u percepciji da se naklonost voljene osobe okreće ka nekom drugom više nego prema nama, što dalje znači da je postojanje rivala (realnog ili zamišljenog), nužan faktor. Ona se može javiti i na najmanji povod (npr. pogled voljene osobe se zadrži na nekom drugom), a njen intenzitet često je nesrazmeran situaciji.

Predispozicija individue ka ljubomori zavisi od nekoliko faktora

Prvi faktor je, naravno, intenzitet Ijubavi. S obzirom da se ljubomora ne dovodi bez razloga u vezu s ljubavlju i da čovjek može biti ljubomoran samo kada je u pitanju osoba prema kojoj nešto osjeća, ovaj faktor će igrati utoliko veću ulogu, ukoliko su potrebe i želje stalno nezadovoljene zbog toga što ljubav nije uzvraćena.

Drugi činilac je povrijeđeno osjećanje samopoštovanja kada čovjek opazi da voljena osoba više cijeni njegovog rivala nego njega samog. Što je čovek manje siguran u sebe, ovaj će činilac igrati sve veću ulogu.

Prolazna ljubomora može ukazivati na intenzivna osjećanja Ijubavi

Ona je manje – više prisutna u sva­kom ljubavnom odnosu i može se javiti uvijek, jer se čovjek svoje sebičnosti neće nikada u potpunosti oslo­boditi.
Opravdana je i ona ljubomora kada čovek osjeća da ga voljena oso­ba napušta ili da mu je neko drugi otima. Takva ljubomora je posledica stvarnog gubitka i prirodna je reakcija svakog čovjeka, pa i drugih živih bića.

Mješavina depresivnosti, agresivnosti i čežnje najčešća je reakcija na gubitak Ijubavi, a intenzitet ovih osjećanja ukazuje na specificno nepodnošenje ovakvog gubitka. Strah od gubitka Ijubavi jači je kod onih osoba koje u tome vide znak sopstvene bezvrijednosti.

Sasvim je drugačija situacija sa onima koji su hronično ljubomorni i u čijim partnerskim odnosima dominira ljubomora. Oni obično nisu sposobni da razvijaju pravu ljubav, a nesposobnost da se voli zasnovana je na dubokoj ambivalenciji. Ove osobe na neurotičan način progone svoje partnere mučnim ispitivanjima, istragama o njihovom ponašanju, traženjem opravdanja za svaki izlazak iz kuće, za svako zakašnjenje, itd. Kada bi sve bilo onako kako to želi neurotično ljubomorna oso­ba, njen partner ne bi nikada smio s nekim drugim zaplesati na zabavi, biti u društvu osoba suprotnog pola, čak ni uljudno ih pozdravljati.

Ukratko, morao bi s ostalim svijetom prekinuti svaku normalnu emocionalnu vezu i učauriti se u isključivu pripadnost svom tiranskom partneru. Neurotična ljubomora ne zahvata toliko sadasnjost, koliko prošlost i budućnost. Postoji u odnosu na prošlost partnera, naročito na njegova ranija seksualna iskustva, odnosno na ono sto se već desilo, i takođe, u odnosu na ono što bi moglo biti više nego u odnosu na ono što jeste. Ona nije neka posebna pojava u duševnom životu, već je samo jedna komponenta neurotične ličnosti i odraz emotivne nezrelosti.

Njeni najčešći izvori su nesigurnost, nepoverenje u sebe kao i u druge ljude, a naginju joj i osobe koje iz različitih razloga trpe zbog kompleksa manje vrednosti. Brojni su načini izrazavanja ljubomore. Većina tipičnih su nekonstruktivni, jer ne rješavaju uzroke i razloge za ljubomoru, a postoje i određene razlike između muškaraca i žena kada je ekspresija ovog osje­ćanja u pitanju.

stock-photo-front-view-of-two-angry-businesspeople-using-computers-disputing-at-workplace-and-looking-sideways-397094602

Nekonstruktivni načini izražavanja ljubomore

Jedan od načina, koji se možda i najčešće manifestuje, jeste napad na voljenu osobu kako bi se primorala na promenu ponašanja. Pretpostavka je, da je voljena osoba uzrok i krivac, odnosno da je svojim ponašanjem privukla pažnju druge osobe, jedino ona, promjenom svog ponašanja može rješiti problem. Takvo vjerovanje je velika zamka. Ljubomorna osoba progoni svog partnera, postavlja sve veći broj zahtjeva za promjenom, i obično, nikad nije zadovoljna. Ako ostanu zajedno, oba partnera postaju zarobljenici straha: jedan od gubitka partnera, a drugi od grubih reakcija, kritika, primjedbi, zahteva ljubomornog partnera.

Druga varijanta je napad na rivala, odnosno osobu koju smo proglasili izvorom opasnosti. Cilj je, poniziti je, uplašiti, oterati i tako ponovo dobiti ekskluzivnu poziciju. Osim direktne borbe za dominaciju, moguće su i različite simboličke borbe kojima se nastoji da se protivnik prikaže inferiornijim. Ne tako redak, jeste i slučaj vraćanja istom mjerom, kako bi se kod nevernog partnera izazvala Ijubomora i kompenzovalo osjećanje lične obezvređenosti. To je igra moći koja se odvija po modelu: „Eto, vidiš da sam i ja nekome privlačan(a), da i ja mogu tako“. Nakon revanša, par­tner koji je u većem strahu, obično nudi pomirenje i prekid rivaliziranja. Ako do toga ne dođe, duže igranje ove igre u potpunosti upropašćava vezu.

Moguće je i proglašavanje voIjene osobe i/ili rivala neprijateljima koji su uništili ljubav, pa stoga njih treba uništiti, bilo emotivno, fizički, ili pak uništavanjem njihovog socijalnog statusa. Prema nekim podacima, čak trećina ubistava motivisana je Ijubomorom, pri čemu je žrtva češće partner nego rival.

Takođe je nekonstruktivno i zatvaranje u sebe uz potištenost. Time dajemo do znanja partneru da patimo zbog njega i očekujemo da prestane sa neprihvatljivim ponašanjem ako nas voli. Cilj je izazvati osećanje krivice, tj. grizu savesti. Autodestruktivna ponašanja mogu ići do samoubistva uz poruku: „Ako me voliš, zaustavi me“!

Jedna od mogućnosti je ugađanje i zadovoljavanje partnerovih potreba po svaku cijenu, kako bi on shvatio da smo prava osoba za nje­ga. Ne činimo ono sto stvarno želimo i volimo, već kupujemo ljubav po cijenu žrtvovanja.

Ljudi koji veruju da intenzitet ljubomore odgovara intenzitetu ljubavi, traže ljubomorne partnere jer im je njihova ljubo­mora najubjedljiviji dokaz da su voljeni. lako ih partnerova intenzivna ljubo­mora sputava, čak im donosi i patnju, oni osećaju i dozu ponosa što je partneru toliko stalo do njih i što se toliko boji da će ih izgubiti. Upravo zbog toga oni ne žele promjenu, a nerijetko znaju i provjeravati partnerovu ljubav namernim izazivanjem ljubomore. Tako, ako partner odreaguje na izazov, znači da ih „voli“, a ako ne, znači da mu je svejedno. U ovom slučaju možemo slobodno govoriti o manipulaciji.

Konstruktivno izražavanje ljubomore

Ljubomora je osjećanje koje tre­ba prihvatiti kao znak da nam je sta­lo do nekoga i kao spremnost da sačuvamo, zaštitimo svoj ljubavni odnos, ali poštujuci i sebe, i voljenu osobu, i „rivala“.

Ako nas ljubomora obuzme vrlo intenzivno, najprije je potrebno odložiti reakciju, pa kad emotivni naboj splasne, „hladne“ glave razmisiti šta nam je važno, šta želimo postići i kako to ostvariti. Umesto napada na voljenu oso­bu, moći ćemo iskreno opisati kako smo se osjećali kad smo saznali za treću osobu, bez optuživanja. Mo­žemo od partnera tražiti da razmisli i kaže nam šta oseća, šta se u našem odnosu promijenilo, šta je to što želi, a ne dobija u postojećoj vezi.

U ovakvim situacijama obično želimo što prije dobiti priznanje i izreći presudu, ali to je najgore što možemo učiniti. Time se ništa ne rešava. Tek ćemo kroz strpljiv razgovor bez op­tuživanja moći zajedno da otkrijemo šta je to što je moguće promijeniti u vezi i da li to obje strane žele. Ako nam je stalo do odnosa, takvo iskustvo može nas probuditi i motivisati na investiranje u vezu koja je možda postala pomalo navika.

Kako smanjiti razloge za ljubomoru

Umesto usmjeravanja energije na „odbranu teritorije“, imaćemo više koristi od ulaganja u kvalitet odnos.

Zadovoljnim partnerima možete nuditi mnoga uzbuđenja i izazove, oni će znati da je iskrena bliskost koju imaju nešto što vrijedi mnogo više. Jedan od oblika partnerske podrške i prevencije ljubomore je davanje voljenoj osobi dovoljno pažnje i poruka da je prva i ekskluzivna u našem životu. To, naravno, ima smisla samo ako smo iskreni.

Ako glumimo Ijubav ili izgovaramo laskave komplimente, a ne mislimo i ne osjećamo tako, na dobrom smo putu da počnemo manipulisati Ijubomorom. Tada su obe strane gubitnici. Ljubomorne reakcije imaju smisla samo ako podstiču na bavljenje problemom i traženje rešenja.

Drugi vid prevencije ljubomo­re jeste voljeti i cijeniti sebe. Voleći i cijeneći sebe, nećemo dolaziti u iskušenje da kupujemo Ijubav, da nekog prisiljavamo na Ijubav, niti da insistiramo na održavanju veze po svaku cijenu. Ako odnos zađe u slijepu ulicu, treba vjerovati da postoje drugi OK Ijudi sa kojima ćemo se moći uskladiti.

Na kraju: nemojmo se igrati Ijubo­morom, ne izazivajmo je nepromišljenim postupcima, poštujmo sebe i svoje partnere, pa će ona za nas postati umesto gorkog, onaj fini začin koji nas jos više zbližava.
Advertisements

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s