Strah od napuštanja

Razloga za brigu nikad dosta. Reći sebi: „Sve je to samo u mojoj glavi“ puno ne pomaže, jer je ´zabrinuti um´ na autopilotu. Čim se otresete jednih briga, već sljedećeg trenutka pojavljuju se nove brige koje kvare životni užitak i ne dopuštaju opuštanje.

U moru različitih briga, postoji i jedna specifična briga koja kvari dane čak i onima koji inače nisu skloni brizi. Riječ je o strahu od gubitka.

Taman ste se opustili u vezi s muškarcem koji vas voli, cijeni i život vam je zaista lijep, a vama svaki dan barem jednom kroz glavu prostruji misao: šta ako me ostavi?

Čini se da strah od gubitka iskrsava baš onda kada je najljepše. U čemu je stvar? Zbog čega um nije u stanju dopustiti radost postojanja u sadašnjosti koja je ugodna, čarobna, koja nas povezuje s onima koje volimo na onom najfinijem nivou koji možemo osjetiti samo ako smo sasvim prepušteni?

Koliko god se paradoksalnim činilo braniti se od prepuštanja lijepim trenucima, strah od gubitka je upravo to – obrana. Ako se voljenoj osobi može nešto dogoditi ili ako nas može napustiti – bolje je zaštiti se od boli gubitka tog osjećaja. Um koji je u strahu od gubitka je kao neki strgani mehanizam koji uporno želi obavljati svoju dobro poznatu funkciju obrane i zaštite, ali ono što radi je upravo suprotno – povrjeđuje nas. Ne dopušta nam da uživamo. Stvara grč. Uništava upravo onaj fini osjećaj povezanosti koji želi zadržati. Odjednom, divan doživljaj povezanosti s voljenom osobom se pretvara u težinu, tugu i – ono što je najvažnije – tamo gdje je bila fina vibracija emocije, podiže se zid. Um je naredio: ne osjećaj. Taj ´zid neosjećanja´ može biti zaista uvjerljiv. Toliko uvjerljiv da čovjek pomisli: „Pa, meni uopšte nije stalo. Ako dođe do gubitka, to neće biti tako strašno“.

wuwu-magazine-strah-ljubav-voleti-sebe-YOU-ARE-FREE.jpg

Utješno je znati da nas upravo dopuštanje i izražavanje tih finih, lijepih osjećaja štiti od boli gubitka. Bez obzira što um stalno tupi: planiraj, osiguraj se, zamisli najgori mogući scenario i pripremi se, ono što zaista pomaže je upravo suprotno – prepuštanje trenucima radosti i povezanosti.

Zato, svaki put kada vam um nametne neki obrambeni scenario, prisjetite se da je u ovom slučaju jedina prava obrana spuštanje svih obrana. Prepuštanje doživljaju drugih, svijeta i sebe u onim najfinijim vibracijama radosti, povezanosti i užitka kasnije ne donosi razočaranje i bol zato što je to prestalo, nego zadovoljstvo jer je postojalo. Zadovoljstvo jer ste bili dio nečeg lijepog. Zadovoljstvo jer ste osjećali i prepustili se osjećaju. Zadovoljstvo jer ste živjeli.

 

Advertisements

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s